Centri za prikupljanje, obnavljanje i oporabu kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova i centar za prikupljanje i obnavljanje halona

 

CENTRI ZA PRIKUPLJANJE, OBNAVLJANJE I OPORABU KONTROLIRANIH TVARI I FLUORIRANIH STAKLENIČKIH PLINOVA IZ RASHALDNIH I KLIMATIZACIJSKIH UREĐAJA

U Zagrebu je početkom 2010. godine otvoren Centar za prikupljanje, obnavljanje i oporabu tvari koje oštećuju ozonski sloj, tzv. kontroliranih tvari i zamjenskih tvari. Centar je uz sve potrebne dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na adresi Ulica Josipa Lončara 3/1 otvorila tvrtka CIAK d.o.o. Centar u Splitu se nalazi u okviru tvrtke Frigomotors d.o.o., Dugopoljska 35, 21204 Dugopolje, a centar u Rijeci u okviru tvrtke IND-EKO d.o.o., Korzo 40, 51000 Rijeka.

Republika Hrvatska izradila je 1996. Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač, na temelju kojeg je do danas odobrena provedba trinaest projekata, od kojih je njih 10 završeno. Svi oni imaju za cilj potpuno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj najkasnije do kraja 2015. godine. Potrošnja tih tvari u Republici Hrvatskoj stalno se smanjuje, te je u 2008. godini iznosila 102,86 tona, što predstavlja značajno smanjenje u odnosu na potrošnju iz 1990. godine koja je iznosila 1256 tona. Budući da se Republika Hrvatska ubraja u države s niskom potrošnjom TOOS, njihova bi potrošnja mogla biti ukinuta i prije zadanih rokova.

Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Narodne novine 120/05), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva propisalo je da sve pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti rukuju tvarima koje oštećuju ozonski sloj, poput servisera uređaja za hlađenje, klimatizaciju, dizalica topline, sustava za zaštitu od požara i aparata za gašenje požara moraju biti registrirani i imati dozvolu Ministarstva. Do danas je za te poslove u Hrvatskoj registrirano 1500 pravnih i fizičkih osoba.

Sukladno spomenutoj Uredbi, Centar za obavljanje djelatnosti prikupljanja, obnavljanja i oporabe kontroliranih i zamjenskih tvari dužan je preuzeti prikupljene tvari od servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja u odgovarajućim spremnicima bez naknade. Tako prikupljene tvari Centar može privremeno skladištiti u prikladnom prostoru najduže godinu dana računajući od dana nastanka otpadne kontrolirane tvari ili od dana njezina dostavljanja u Centar. Sukladno Zakonu o otpadu, po isteku tog vremena tvari se moraju trajno zbrinuti spaljivanjem, što se obavlja u inozemstvu.

Ministarstvo kao nadležno tijelo surađuje s visokoškolskim ustanovama u programu izobrazbe servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja, koji se odvija u četiri centra u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Obuku je do danas uspješno završilo 2500 polaznika.

 

CENTAR ZA PRIKUPLJANJE I OBNAVLJANJE HALONA (BANKA HALONA)

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva pokrenulo je 2003. godine s tvrtkom GTZ Proklima (Njemačko društvo za tehničku suradnju) kao provedbenom agencijom projekt 'Uspostava nacionalne banke halona'. Kroz pripremni projekt prikupljeni su potrebni podaci o instaliranim količinama halona u Hrvatskoj te je temeljem javnog natječaja koje je raspisalo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odabrana tvrtka 'VATRO-SERVIS' d.o.o., Dravska 61, 42202 Trnovec (www.vatro-servis.hr) da bude Centar za prikupljanje i obnavljanje halona (banka halona) u Republici Hrvatskoj. Početkom 2009. godine Centar za prikupljanje i obnavljanje halona počeo je s djelatnošću prikupljanja, recikliranja i oporabe halona.

Značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je prema odredbama Montrealskog protokola i Uredbe o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Narodne novine 120/05) od 1. siječnja 2010. godine u Republici Hrvatskoj zabranjena potrošnja halona, osim za kritične namjene za što se u okviru aktivnosti banke čuvaju odgovarajuće količine halona. Navedeno u praksi za sve korisnike postojećih protupožarnih sustava znači obvezu prikupljanja halona iz istih, te njihovu zamjenu alternativnim tvarima koje nisu štetne za ozonski sloj. Haloni koje neće biti moguće reciklirati ili oporabiti u konačnici će, kao opasan otpad, biti upućeni na uništavanje u odgovarajuću spalionicu u inozemstvu.