3. sektorska radionica: Energetika i industrija

24.09.2012.

3. sektorska radionica: Energetika i industrija

Treća po redu sektorska radionica, za energetiku i industriju, je održana 24. rujna 2012. Velika dvorana Ministarstva gospodarstva sa 60-ak sjedećih mjesta bila je potpuno ispunjena.

Radionicu je otvorila Kristina Čelić, načelnica Sektora za energetiku u Ministarstvu gospodarstva. 'Primarna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije sudjeluje s 13% udjela u ukupnoj energetskoj bilanci Hrvatske (iako se samo između 2 i 3% te energije potiče kroz povlaštene tarife), te je realno očekivati njezin udio od 20% do 2020. godine, sukladno smjernicama europske direktive '20-20-20' naglasila je načelnica. Pritom je naglasak stavila na veće korištenje biomase i bioplina u bliskoj budućnosti. Podsjetila je da je Hrvatska 1990. godine već imala udio proizvodnje iz obnovljive energije na 20%, ali je zbog porasta korištenja nafte i plina, taj udio danas smanjen. Smjernice razvoja vidi kroz smanjenje uvozne ovisnosti o energiji i jačanje domaće industrije.

Višnja Grgasović iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode je pojasnila da će pristupanjem Hrvatske u europski sustav trgovanja emisijama, energetska postrojenja morati kupiti svoje emisije na tržištu dok će industrijska postrojenja imati na raspolaganju 80% besplatnih emisijskih jedinica za 2013. godinu na temelju referentnih vrijednosti. Popis postrojenja s nacrtom preliminarnih besplatnih emisijskih jedinica stakleničkih plinova je dostupan i na webu ministarstva: preliminarne alokacije.

Robert Pašičko iz UNDP-a je predstavio projekt izrade 'Okvira za Strategiju nisko-ugljičnog razvoja' i istaknuo da od 2005. godine svaka emitirana tona ugljičnog dioksida u EU ima svoju cijenu, što podiže konkurentnost niskougljičnim tehnologijama.

Mirta Pokrščanski Landeka je, ispred Ministarstva gospodarstva, podsjetila na važnost održivog razvoja industrije koji podrazumijeva smanjenje negativnog utjecaja industrijske proizvodnje na ljude i okoliš.

Davor Vešligaj je prikazao trend kretanja emisija stakleničkih plinova iz sektora energetike i industrije, a Andrea Hublin trend emisija iz procesne industrije. Dok emisije iz sektora poput prometa bilježe stalni rast, emisije iz industrije su se značajno smanjile u odnosu na razinu iz 1990. (s 26% na 16%).

Praktični dio radionice je otpočeo analizom prednosti, slabosti, prilika i prijetnji za sektore energetike i industrije, a sektori su se odvojeno razmatrali.

Energetika: Kao snage su sudionici izdvojili prirodne resurse kao dobar potencijal za korištenje obnovljivih izvora, te geostrateški položaj jer je Hrvatska smještena na tranzitnim pravcima energenata. Slabosti u ovom sektoru uključuju: visoka ovisnost o uvozu energije, starost i neučinkovitost energetskih postrojenja, zastarjelost i limitiranost elektroenergetskog sustava da prihvati energiju iz obnovljivih izvora, antipoduzetničku klimu i financijske barijere.

Prilike su za povećanje korištenja obnovljivih izvora, mogućnosti razvoja novih tehnologija i korištenje BAT (best-available-techniques) tehnologija, zeleni poslovi, tehnologije spremanja energije i dr., dok su prijetnje nedostatak izvora financiranja, nezadovoljstvo javnosti (NIMBY sindrom), slaba konkurentnost, zahtjevan zakonodavni okvir i sl. 

Industrija: Prirodni resursi (raspoloživost vode, tla i biomase), industrijska tradicija i raznovrsnost industrije su, prema sudionicima, najveće prednosti u ovom sektoru. Mnogo je prepoznatih slabosti, a neke od njih uključuju slabu konkurentnost domaće industrije, baziranje proizvodnje na fosilnim gorivima (premalo korištenje biomase i bioplina), nedostatak sustavne podrške javnog sektora, zastarjelost postrojenja, krizu, financijske barijere i dr. Uočene prilike su u organiziranju tržišta alternativnim gorivima, većem korištenju biomase i bioplina, jačem povezivanju i sinergiji industrije sa znanosti i resornim ministarstvima te u rastu globalne potražnje za zelenim proizvodima. Najznačanije prijetnje su ulazak Hrvatske u sustav trgovanja emisijama od 1. siječnja 2013. godine, nekonkurentnost domaće industrije, povećani rizik izmještanja proizvodnje u treće zemlje, administrativne prepreke, financijske barijere te nedostatak motiviranosti.

Kroz moderiranu diskusiju koja je uslijedila, sudionicima je predložena lista s nekoliko mjera i instrumenata za njihovo ostvarenje, nakon čega je svaki od njih dobio priliku glasati za prioritetnim mjere i mehanizme.

Većina glasova se grupirala oko sljedećih mjera i instrumenata:

  • Povećanje učinkovitosti u proizvodnji električne i toplinske energije
  • Povećanje proizvodnje električne energije iz sunčeve energije
  • Povećanje proizvodnje toplinske energije iz sunčeve energije
  • Iskorištavati energetski potencijal otpada
  • Nuklearna elektrana

Sudionici su tada kroz grupni rad, pomnije sagledali svaku od navedenih pet mjera i procijenili njihove barijere pri implementaciji i moguće izvore financiranja, a predstavnik svake grupe je na kraju dobio priliku prezentirati rad svoje grupe pred svima.

Unatoč trenutnom skepticizmu, prisutni stručnjaci su bili prilično jednoglasni oko njihove vizije razvoja sektora energetike i industrije u 2050. godini, pri čemu dominiraju pojmovi energetske samoodrživosti i konkurentne industrije - bazirane na čistim i niskougljičnim tehnologijama.

A strong positive mental attitude will create more miracles than any wonder drug. - Patricia Neal

Prezentacije: