Međunarodni ugovori i provedba u Republici Hrvatskoj

Slika /NASLOVNE FOTOGRAFIJE I KORIŠTENI LOGOTIPOVI/content/5303342185c5e.jpg

 

MEĐUNARODNI UGOVORI I PROPISI

Kada su postali svijesni činjenice o štetnosti ovih tvari na ozonski omotač, znanstvenici su kroz Ujedinjene narode potaknuli inicijativu kako bi spriječili daljnja oštećenja. Prvi korak u definiranju ovih aktivnosti bila je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača kojoj je 1985. godine pristupila 21 država Europe obvezujući se da će štiti ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja koji mogu nastati uslijed oštećenja ozonskog omotača.

Nakon Bečke konvencije, znanstvenici su dugotrajnim istraživanjima utvrdili koje ljudskim aktivnostima proizvedene tvari oštećuju ozonski omotač, i koliki im je faktor oštećenja ozonskog omotača (ODP faktor). Daljnjom međunarodnom suradnjom znanstvenika, vladinih institucija i nevladinih udruga, 1987. godine u Montrealu je rođen Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Tada su Protokol potpisale 22 zemlje svijeta.

Danas Montrealski protokol broji 197 zemalja članica, od čega su 146 zemlje, s niskom potrošnjom freona i halona, obuhvaćene člankom 5. Protokola. Zemlje s velikom potrošnjom ovih tvari, pretežno razvijene zemlje, ukinule su potrošnju freona i halona – tvari iz Dodatka A Protokola, no uzmemo li u obzir da razvijene zemlje čine svega 20% svjetske potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, vidljivo je kako je ukidanje preostalih 80% ključno za osiguranje očuvanja i oporavka ozonskog omotača. Zemlje iz članka 5. Protokola imaju odgodu od deset godina za ispunjenje obveza Montrealskog protokola.

PROVEDBA MONTREALSKOG PROTOKOLA  U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska se ubrajala u zemlje iz članka 5. Montrealskog protokola, obzirom na potrošnju manju od 0,3 kg po stanovniku tvari iz Dodatka A i potrošnjom manjom od 0,2 kg po stanovniku tvari iz Dodatka B Montrealskog protokola. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je postala zemljom članka 2. Montrealskog protokola.

Potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj od 1990. do 2010. godine (u metričkim tonama) (pdf)

Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine stranka Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Dopunu Montrealskog protokola usvojenu u Londonu 29. lipnja 1990. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju dopune Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 11/93). Dopunu Montrealskog protokola usvojenu u Kopenhagenu u studenom 1992. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/8/96). Izmjenu Montrealskog protokola usvojenu u Montrealu u rujnu 1997. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 10/00), a Izmjenu Montrealskog protokola usvojenu u Pekingu u prosincu 1999. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 12/01).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nadležno je za provedbu Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj. Prihvaćanjem Montrealskog protokola te njegovih izmjena i dopuna, kako je navedeno, ostvareni su preduvjeti u Republici Hrvatskoj za daljnje djelovanje glede postupnog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.

U suradnji s jednom od četiri provedbene agencije Montrealskog protokola, Programom zaštite okoliša Ujedinjenih naroda, Industrija i okoliš (UNEP IE), 1996. godine izrađen je Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač. Nacionalnim programom utvrđena je potrošnja tvari koje oštećuju ozonski omotač, te su predložene mjere i projekti ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je kako Republika Hrvatska ima preduvjete za provedbu ubrzanog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, uz odgovarajuću stručnu i financijsku pomoć provedbenih agencija Montrealskog protokola.

MEĐUNARODNI UGOVORI

  • Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača
    (Beč, 1985.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
 
  • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1987.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
 
  • Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (London, 1990.)
    Objavljena je u NN-MU br. 11/93, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 13. siječnja 1994.
 
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Copenhagen, 1992.)
    Objavljena je u NN-MU br. 8/96, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12. svibnja 1996.
 
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1997.)
    Objavljena je u NN-MU br. 10/00, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7. prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 14/00.
 
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Peking, 1999.)
    Objavljena je u NN-MU br. 12/01, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 24. srpnja 2004.
 
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Kigali, 2016.)
    Objavljena je u NN-MU br. 7/18.