Konvencija o europskim krajobrazima

Zemlje članice Vijeća Europe donijele su Konvenciju o europskim krajobrazima u Firenci 2000. godine, kao prvi međunarodni ugovor čiji je isključivi predmet zaštita, upravljanje i jačanje europskog krajobraza.

Krajobraz ima važnu ulogu javnog interesa na području kulture, ekologije, okoliša i društva te predstavlja bogatstvo koje pogoduje gospodarskoj aktivnosti, posebno turizmu. Kao vrlo važan čimbenik za dobrobit pojedinca i društva te kvalitetu života, krajobraz igra važnu ulogu u ostvarenju čovjekovih težnji i jačanju europskog identiteta.

Nažalost, razvoj poljoprivrede, šumarstva, industrijskih i rudarskih proizvodnih metoda, te regionalnog planiranja, urbanističkog planiranja, prometa, infrastrukture, turizma i rekreacije te promjene u svjetskom gospodarstvu često oštećuju krajobraze ili brišu njihova specifična obilježja.

Svrha Konvencije je promicati krajobraznu zaštitu, upravljanje i planiranje europskih krajobraza te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza.

Obuhvat Konvencije vrlo je velik: Konvencija se odnosi na cjelokupni teritorij stranaka i obuhvaća prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja, uključujući kopno, područja kopnenih voda i morska područja.

Konvencija se bavi svakodnevnim ili degradiranim krajobrazima kao i onima koji se mogu smatrati iznimnim. Drugim riječima, Konvencija priznaje važnost svih krajobraza, a ne samo iznimnih krajobraza, s obzirom na njihov odlučujući utjecaj na kvalitetu života, te s obzirom na činjenicu da zaslužuju pažnju u sklopu krajobrazne politike.

Iako pojedinac nesumnjivo ima svoju ulogu u očuvanju kvalitete krajobraza, određivanje općeg okvira za zaštitu kvalitete krajobraza u nadležnosti je javnih vlasti. Članice konvencije obvezale su se na provedbu sljedećih mjera na nacionalnoj razini:

Opće mjere

  1. Priznavanje zakonom krajobraza kao bitne sastavnice čovjekovog okruženju, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja.
  2. Uspostava i provedba krajobraznih politika koje imaju za cilj zaštitu, upravljanje i planiranje krajobraza.
  3. Uspostava postupaka sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te drugih stranaka koje su zainteresirane za određivanje i provedbu krajobraznih politika.
  4. Ugrađivanje krajobraza u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja, te u svoje kulturne, okolišne, poljoprivredne, socijalne i gospodarske politike, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz.

Posebne mjere

  1. Upozoravanje civilnog društva, privatnih organizacija i javnih vlasti na vrijednosti krajobraza, njihovu ulogu te promjene u njima.
  2. Poticanje obuke stručnjaka za ocjenjivanje krajobraza i radnje koje se u njima odvijaju, višedisciplinarnih programa obuke za krajobraznu politiku, zaštitu, upravljanje i planiranje krajobraza za stručnjake iz privatnog i javnog sektora i udruge, školskih i sveučilišnih tečajeva iz odgovarajućih područja, baveći se vrijednostima koje se pridaju krajobrazima i pitanjima u vezi s njihovom zaštitom, upravljanjem i planiranjem.
  3. Angažiranje pomoći svih zainteresiranih stranaka s ciljem unapređivanja znanja o krajobrazima i osiguranja da se postupci prepoznavanja i procjene vode razmjenom iskustava i metodologije između ugovornih stranaka na europskoj razini.
  4. Određivanje ciljeva kvalitete za identifikaciju i procjenu krajobraza, i to nakon postupka sudjelovanja javnosti.
  5. Provedba krajobraznih politika putem uvođenja instrumenata s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajobraza.