Konvencija o svjetskoj baštini

Države članice UNESCO-a usvojile su Konvenciju o svjetskoj baštini 1972. godine, koja ima za cilj osigurati, koliko god je moguće, adekvatnu identifikaciju, zaštitu, očuvanje i prezentaciju svjetske baštine. Kulturna i prirodna baština svrstava se u neprocjenjiva i nezamjenjiva dobra, ne samo svake pojedine zemlje već i cjelokupnog čovječanstva. Gubitak bilo kojeg od tih dobara neprocjenjive vrijednosti zbog propadanja ili nestajanja, znači osiromašenje baštine svih naroda svijeta. Dijelovi te baštine, zbog svojih iznimnih osobina, mogu se smatrati dobrima "iznimne univerzalne vrijednosti" koji se upisuju na Listu svjetske baštine i kao takovi zavređuju posebnu zaštitu od opasnosti koje im sve više prijete. Stari grad Dubrovnik, Dioklecijanova palača u Splitu te Nacionalni park Plitvička jezera su među prvim lokalitetima u svijetu uvršteni na Listu svjetske baštine još 1979. godine što potvrđuje njihovu prepoznatljivost i vrijednost u svijetu. Kasnije su još upisani Povijesna jezgra Trogira, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku te Starogradsko polje na Hvaru.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode je središnja nacionalna točka za provođenje konvencije za područje prirodne baštine. Konvencija ima Odbor za svjetsku baštinu i Fond za svjetsku baštinu koji djeluju od 1976. godine. Republika Hrvatska je 2013. po prvi puta izabrana za člana Odbora za svjetsku baštinu za razdoblje od četiri godine. Neke od ključnih aktivnosti u provođenju konvencije je kvalitetno upravljanje postojećim lokalitetima Svjetske baštine, periodično izvješćivanje o stanju lokaliteta, provedbu znanstvenih i tehničkih studija koje će definirati aktivnosti za uklanjanje opasnosti koje ugrožavaju baštinu, poduzimanje svrsishodnih pravnih, znanstvenih, tehničkih, administrativnih i financijskih mjera za zaštitu baštine, promicanje osnivanja ili razvoja nacionalnih ili regionalnih centara za edukaciju o zaštiti, očuvanju i prezentaciji baštine, te poticanje znanstvenog istraživanja na tim područjima (Znanstveno stručni centar Ivo Pevalek u NP Plitvička jezera), prepoznavanje i nominiranje novih dobara svjetske baštine, okupljanje stručnjaka iz područja kulturne i prirodne baštine i ugrađivanje zaštite baštine u sveobuhvatne programe planiranja.

Više informacija možete naći na stranicama konvencije: http://whc.unesco.org/en/convention/