Šteta u okolišu

Prema definiciji iz Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) Šteta u okolišu je šteta koja je nanesena: zaštićenim vrstama i prirodnim staništima, vodama, morskim vodama i zemljištu čije onečišćenje uzrokuje značajan rizik od štetnog utjecaja na zdravlje ljudi.

Uredbom o odgovornosti za štete u okolišu (»Narodne novine«, broj 31/17, u daljnjem tekstu: Uredba) uređuju se djelatnosti koje se smatraju opasnima za okoliš i/ili život i ljudsko zdravlje, kriteriji prema kojima se procjenjuje prijeteća opasnost i utvrđuje šteta u okolišu, najprikladnije mjere za otklanjanje štete u okolišu, njihova svrha i način odabira, način otklanjanja štete u okolišu (uključujući posebne uvjete glede pojedinih sastavnica okoliša, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa), te način specificiranja troškova vezano za utvrđivanje i otklanjanje prijeteće opasnosti i štete u okolišu, postupak utvrđivanja mjera te druga pitanja s tim u vezi.

Pravilnikom o mjerama otklanjanja šteta u okolišu i sanacijskim programima (»Narodne novine«, broj 145/08) koji je također na snazi do donošenja novog pravilnika i to u onim dijelovima u kojima nije u suprotnosti s navedenim Zakonom, propisuju se mjere otklanjanja šteta u okolišu i prijetećih opasnosti od štete, vrste, obuhvat i metodologija izrade sanacijskih programa, način izdavanja suglasnosti na sanacijski program te druga pitanja s tim u svezi.

Zakonom o zaštiti okoliša i podzakonskim aktima u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena je Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete na okolišu (SL L 143, 30.4.2004., u daljnjem tekstu: ELD direktiva - HR, ENG, HR – pročišćeni tekst, ENG - pročišćeni tekst).