Postojane organske onečišćujuće tvari

Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

Postojane organske onečišćujuće tvari (POO) obuhvaćaju izuzetno veliki broj toksičnih organskih spojeva koji se u različitom stupnju odupiru fotolitičkoj, biološkoj i kemijskoj degradaciji te posjeduju sljedeća svojstva: toksičnost, postojanost (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju), nakupljanje u živim organizmima (bioakumuliranje, najčešće u masnom tkivu), sklonost prijenosu na velike udaljenosti (zbog svojstva djelomične hlapljivosti nalaze se u parnoj fazi ili se apsorbiraju na čestice u atmosferi) i štetno djelovanje na okoliš i ljudsko zdravlje. Ispušteni u atmosferu prenose se na velike udaljenosti, mogu se taložiti na bilo kojem mjestu na svijetu, ne mogu se ukloniti, intenzivno se nakupljaju u prehrambenom lancu i kao takvi imaju štetan utjecaj na sve sastavne dijelove okoliša. Na temelju mnogobrojnih istraživanja posljedica uporabe postojanih organskih onečišćujućih tvari u poljoprivredi, veterini, šumarstvu i industriji te ispuštanja ovih tvari u atmosferu, vode i tlo, došlo se do znanstvenih spoznaja kako je njihova uporaba štetna po zdravlje ljudi, naročito u zemljama u razvoju, te posebice na žene i preko njih na buduće generacije.
 
Stockholmska konvencija jedan je od novijih međunarodnih ugovora čije se odredbe odnose na skupinu od 12 postojanih organskih onečišćujućih tvari (engl. persistent organic pollutants – POPs) koji su na temelju njihovog štetnog utjecaja na okoliš svrstani u tri glavne skupine: pesticidi, industrijske kemikalije i međuprodukti. Stockholmska konvencija usmjerena je na smanjenje, i gdje je prikladno sprečavanje ispuštanja, 12 postojanih organskih  spojeva u okoliš (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, eldrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mirex i toksafen, PCB-i, HCB, PCDD/PCDF). Konvencijom se propisuju uvjeti koje svaka stranka Konvencije treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih spojeva na globalnoj razini. Kao posljedica toga postiglo bi se značajno smanjenje ili potpuno uklanjanje ispuštanja tih spojeva u okolišu.
 
Republika Hrvatska potpisala je Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 23. svibnja 2001. godine. Konvencija je stupila na snagu 17. svibnja 2004. Prva Konferencija stranaka Konvencije održana je u svibnju 2005. godine. Nacionalnim programom pridruživanja Europskoj uniji za 2006. godinu pokrenut je postupak ratifikacije Stockholmske konvencije, a donošenja Zakona o potvrđivanju planira se do kraja 2006. godine.
 
U svrhu objedinjavanju podataka o POO, Republika Hrvatska je 2002. godine u suradnji s organizacijom Ujedinjenih naroda za industrijski razvitak (UNIDO) započela dvogodišnji projekt "Pokretanje aktivnosti za pravovremenu implementaciju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćavalima u Republici Hrvatskoj", koji je financirao Globalni fond za okoliš (GEF). Glavni cilj projekta bio je izrada  Nacionalnog provedbenog plana za Stockholmsku konvenciju. Provedena je procjena količine pojedinih vrsta POO u RH (inventar), utvrđeni su problemi po sektorima te su identificirane potrebne aktivnosti za ukidanja proizvodnje i uporabe pojedinih spojeva i njihovo zbrinjavanje svrhu ispunjavanja zahtjeve koje postavlja Stockholmska konvencija (prilagodba zakonskih propisa, tehničke mjere, jačanje kapaciteta, monitoring POPs spojeva u okolišu i ljudima,…).

Projekt koji je završio 2004. godine koordiniralo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja  i graditeljstva, a izvršna institucija projekta bio je Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a u suradnji sa radnim timova (Zavod za zaštitu bilja, Institut za medicinska istraživanja, Institut Ruđer Bošković, Ekonerg-Institut za energetiku i zaštitu okoliša, Agencija za poseban otpad).
 
Stockholmska Konvencija u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Zakonski propisi kojima se regulira područje postupanja sa postojanim organskim onečišćujućim tvarima u nadležnosti je nekoliko tijela državne uprave: Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zdravlja, Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Tehničke smjernice

 

Dokumenti