Georaznolikost

Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013, 15/2018, 14/2019) sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

Georaznolikost je u smislu navedenog Zakona raznolikost nežive prirode, a čine je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih pojava i procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja, a stvaraju ih i danas.

Navedene sastavnice georaznolikosti imaju znanstvenu, obrazovnu, krajobraznu, ekološku, estetsku, kulturnu, ekonomsku i/ili vlastitu vrijednost, koju treba očuvati i prenijeti na buduće naraštaje.

Pojedini geoobjekti i geolokaliteti te druge sastavnice georaznolikosti, kao prirodne vrijednosti od interesa za Republiku Hrvatsku, mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge Ministarstva.

Dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja georaznolikosti te način njihovog provođenja određuju se Strategijom i akcijskim planovima zaštite prirode Republike Hrvatske .

Hrvatska baštini dugu zakonodavno-pravnu tradiciju u području zaštite prirode, odnosno zaštite i očuvanja georaznolikosti. Tako je još 1900. godine donesen Zakon o zaštiti pećina, a 1948. godine su geolokaliteti Rupnica-Voćin (danas u Parku prirode 'Papuk') i Hušnjakovo-Krapina proglašeni prvim geološkim/paleontološkim spomenicima prirode.

U novije vrijeme zaštita i očuvanje nežive prirode značajno zaostaju za zaštitom živog svijeta, iako je očuvanje georaznolikosti preduvjet za očuvanje bioraznolikosti.

Dosad je zaštićeno 50 geoobjekata/geolokaliteta i to 49 u kategoriji 'spomenik prirode' (1 pod preventivnom zaštitom) i 1 u kategoriji 'posebni rezervat' što čini oko 12 % od ukupnog broja zaštićenih područja Republike Hrvatske. Zaštićen je i jedan mineral/nakupina minerala.

Ključni problemi zaštite i očuvanja georaznolikosti su:

  • nedovoljna spoznaja o vrijednosti i značaju georaznolikosti i njezinih sastavnica,
  • neodgovarajuće obrazovanje o georaznolikosti na svim razinama,
  • neobnovljivost i lakoća oštećivanja i uništavanja te trajnog nestanka sastavnica georaznolikosti.

Značajan doprinos očuvanju georaznolikosti je uspostava UNESCO-ove Svjetske mreže geo-parkova (Global Geopark Network-GGN) i Asocijacije europskih geoparkova (European Geopark Network-EGN).

U svrhu unapređenja zaštite i očuvanja georaznolikosti Ministarstvo zaštite okoliša i energetike osnovalo je Nacionalno povjerenstvo za Svjetske geoparkove UNESCO-a.

Park prirode Papuk je 2007. godine postao punopravni član navedene mreže geoparkova kao prvi geopark u Republici Hrvatskoj, a 2019. godine proglašen je drugi geopark, Viški arhipelag.