- Objavljeno: 20.03.2020.
Svjetski je dan šuma; šumski ekosustavi prostiru se na 44 % kopnene površine Hrvatske
Obilježavanje Svjetskog dana šuma započelo je 1971. godine na inicijativu Europske poljoprivredne konfederacije, nakon čega je i UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) podržala ideju kako bi se povećala svijest o očuvanju šuma i šumskih ekosustava.
Šume prekrivaju više od trećine kopna na Zemlji. To su biološki najraznolikiji ekosistemi na Zemlji i dom više od 80 % vrsta kopnenih životinja i biljaka. Prema podacima UN-a, godišnje nestaje 12 milijuna hektara šuma u svijetu čime se za oko 25 % povećavaju emisije stakleničkih plinova, a zbog čega se ubrzavaju klimatske promjene.
Šumski ekosustavi u Hrvatskoj prostiru se na 44 % kopnene površine. Geografski položaj Hrvatske na tri biogeografske regije, kontinentalnoj, alpinskoj i mediteranskoj, uvjetovao je iznimnu raznolikost staništa sa čak 105 tipova šumskih zajednica.
Stupanj očuvanosti šuma i njihovih velikih kompleksa u Hrvatskoj (naročito područja Gorskog kotara, Velebita, Lonjskog polja i Spačve) iznimno je visok. Prema Izvješću o stanju prirode za razdoblje 2013.-2017. čak 38 % šuma je u izvanrednom stanju očuvanosti, a 61 % šuma je u dobrom stanju očuvanosti.
Šumski ekosustavi često su prošarani raznim staništima što značajno povećava njihovu bioraznolikost (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine) ili specifičnim mikrostaništima (stara stabla, sušci, trulo drvo i ostalo), a prisustvo velikog broja strogo zaštićenih i/ili ugroženih biljnih, životinjskih i vrsta gljiva potvrđuje izniman doprinos šuma ukupnoj bioraznolikosti Hrvatske.
Izrazitu bioraznolikost iskazuju poplavne šume hrasta lužnjaka (uz rijeke Savu i Dravu) u kojima se među brojnim ptičjim vrstama gnijezde i vrste ugrožene na europskoj razini, kao što su štekavac, orao kliktaš i crna roda. Dinarske šume bukve i jele su uz ostale šumske zajednice gorskog dijela Hrvatske svojim stanjem i prirodnošću značajno stanište za očuvanje populacija svih triju europskih velikih zvijeri (vuk, ris i medvjed).
Nadalje, u dinarskom dijelu Hrvatske evidentirani su lokaliteti šuma s očuvanim obilježjima izvornih (primarnih) prašuma budući da su se razvijale isključivo pod utjecajem prirodnih čimbenika, bez organiziranog utjecaja čovjeka. Tako je površina od 3320,89 ha uvrštena na UNESCO-vu listu svjetske baštine u okviru područja „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata o ostalih regija Europe“. Iznimnost tih područja prvo je prepoznata na nacionalnom nivou, a o čemu svjedoči činjenica da se iste nalaze u već ranije zaštićenim područjima, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, odnosno u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi te u Nacionalnom parku Paklenica.
Očuvanju integriteta i funkcije šumskih ekosustava u Hrvatskoj značajno doprinosi ekološka mreža koja je dio europske ekološke mreže Natura 2000. Većina šumskih staništa pripada nekom od ciljnih stanišnih tipovima Natura 2000 područja te su značajni za mnoge vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini.
Šume pružaju cijeli niz usluga ekosustava koje su u Hrvatskoj prepoznate i kao općekorisne funkcije šuma. Neke od usluga su zaštita od erozije, bujica i poplava; utjecaj na vodni režim i kvalitetu voda, utjecaj na plodnost tla, utjecaj na klimu i ublažavanje klimatskih promjena, zaštita i unaprjeđenje čovjekovog okoliša, stvaranje kisika, vezivanje ugljika i pročišćivanje atmosfere, rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija, stvaranje povoljnih uvjeta za faunu, veći doprinos zaštitnih šuma i šuma posebne namjene (naročito u zaštićenim područjima) u očuvanju bioraznolikosti.
Danas do izražaja osobito dolaze regulatorne usluge prirodnih i zdravih šumskih ekosustava u vidu ublažavanja klimatskih promjena, vezivanje ugljika i reguliranje poplava. Šume i drvni proizvodi su najznačajniji i najveći kapaciteti za pohranu (odliv) stakleničkih plinova.