Zmajlović sa znanstvenicima o cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom

'Cjelovit sustav gospodarenja otpadom je način da stvaramo održivo gospodarstvo i omogućujemo zeleni rast. Cjelovit sustav gospodarenja otpadom je cirkularan i on je alternativa tradicionalnom linearnom sustavu u kojem izrabljujemo resurse. Linearni sustav kakav sada poznajemo znači da sirovine iskopavamo ili uvozimo, proizvode proizvedemo, iskoristimo i bacimo. Za razliku od njega, cjeloviti sustav je cirkularan, što znači da jednom upotrijebljene resurse vraća u ponovnu upotrebu i crpi iz njih maksimalnu vrijednost. Na taj način stvaraju se prilike za gospodarski rast - veća produktivnost resursa stvara financijske uštede, smanjuje se količina otpada koji se odlaže, smanjuje se naša ovisnost o prirodnim resursima, a time i rizik njihova nestanka u budućnosti. Europa je kontinent najsiromašniji sirovinama i k tome gusto naseljen, zato se moramo suočiti s novom stvarnošću i učiniti naše gospodarstvo održivim.' – istaknuo je ministar Zmajlović u obraćanju akademicima i znanstvenoj zajednici na okruglom stolu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koji je organizirala Sekcija za gospodarenje otpadom Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode HAZU-a.

U nastavku donosimo veći dio iz Ministrovog obraćanja:

Danas je u HAZU s početkom u 11 sati održan okrugli stol na temu 'Cjelovit sustav gospodarenja otpadom – iz prakse odlaganja prema praksi gospodarenja sirovinom i energijom'. Pozdravnu riječ održali su predsjednik HAZU-a, akademik Zvonko Kusić, te predsjednik Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode, akademik Franjo Tomić. Nakon uvodnih riječi ministar Zmajlović obratio se okupljenoj znanstvenoj zajednici. Istaknuo je ciljeve ministarstva, kao i korake koji su poduzeti u posljednjih godinu i pol.

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom za cilj ima osigurati da otpad jedne industrije postane sirovina druge. Na taj način smanjujemo svoju ovisnost o prirodnim resursima i stvaramo uvjete za napredak.

Kad govorimo o gospodarenju otpadom, govorimo o jednoj od ključnih tema za ovu vladu i za ovu državu. Gospodarenje otpadom je gospodarsko pitanje - pitanje stvaranja novih radnih mjesta, pitanje racionalnog gospodarenja vrijednim sirovinama i resursima koji su vlasništvo svih nas i koje smo dužni sačuvati za našu djecu. Gospodarenje otpadom je pitanje kvalitete života. Želimo biti dobar gospodar, želimo prestati zakopavati vrijedne sirovine na odlagališta, želimo u sljedećih par godina udvostručiti broj radnih mjesta direktno zaposlenih u gospodarenju otpadom sa 6.000 na 12.000 i omogućiti tvrtkama koje posluju sa sirovinama i otpadom da povećaju broj zaposlenih, želimo im omogućiti da investiraju, i na kraju želimo osigurati čist, siguran okoliš svima nama i našoj djeci. Ukratko - želimo GOSPODARITI otpadom.
Jer na taj način stvaramo održivo gospodarstvo i omogućujemo zeleni rast. Želimo doista uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom , sustav koji je alternativa tradicionalnom linearnom sustavu u kojem izrabljujemo resurse. Linearni sustav kakav sada poznajemo znači da sirovine iskopavamo ili uvozimo, proizvode proizvedemo, iskoristimo i bacimo. Za razliko od njega, cjeloviti sustav je cirkularan, što znači da jednom upotrijebljene resurse vraća u ponovnu upotrebu i crpi iz njih maksimalnu vrijednost.

Na taj način stvaraju se prilike za gospodarski rast: veća produktivnost resursa stvara financijske uštede, smanjuje se količina otpada koji se odlaže, smanjuje se naša ovisnost o prirodnim resursima, a time i rizik njihova nestanka u budućnosti. Europa je kontinent najsiromašniji sirovinama i k tome gusto naseljen, zato se moramo suočiti s novom stvarnošću i učiniti naše gospodarstvo održivim.

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom bitan je korak na tome putu. Cjeloviti sustav funkcionira na način da se cijeli sustav gospodarenja kao i sustav ekonomije usredotoči na cirkularnost. Da bismo to postigli potrebno je ispravno vrednovati dijelove sustava i postupanje s otpadom po načelima reda prvenstva.

Na samome vrhu hijerarhije je sprečavanje nastanka otpada, to je ujedno najpoželjniji oblik postupanja i njemu treba dati prvenstvo. To znači da se proizvodi u startu drugačije vrednuju, oni se dizajniraju, proizvode i prodaju na način da bi se ponovno mogli koristiti i da u svom životnom ciklusu stvaraju najmanje moguće otpada.

Po hijerarhiji slijedi ponovna upotreba proizvoda kojima životni vijek nije završio, koji možda nama više nisu poželjni ili potrebni, ali za njih postoji tržište i interes. Kako bismo potaknuli višekratnu upotrebu proizvoda i osvijestili sve prednosti takvog pristupa, planiramo projekt re-use centara gdje ćemo omogućiti da se uređaji mogu predati, popraviti, dobiti potvrdu za ispravnost a zatim i ponovno kupiti po povoljnijoj cijeni. To je jedan od konkretnih primjera kako se uvođenjem ovakvog sustava potiče zapošljavanje, u tom ciklusu biti će potrebni serviseri, skupljači i prijevoznici, stručnjaci za certificiranje koji će moći potvrditi da je proizvod ispravan, uglavnom, dakle, razni obrtnici.

Treća stepenica u hijerarhiji postupanja s otpadom je recikliranje. Radi se zapravo o sirovinama iz primjerice ambalažnog otpada. Potrošeni proizvod iz PET boce i dalje ima svoju vrijednost, vrijednost PET boce koja je korisna i reciklabilna sirovina. Isto je i sa staklom, metalnom ambalažom, otpadnim tekstilom, obućom, vozilima i tako dalje. Posebno je spomenut ambalažni otpad. Sustav gospodarenja ambalažnim otpadom nedavno smo reformirali. Reforma počiva na dva stupa, automatizaciji i racionalizaciji procesa i podizanju cijena sirovine kako bi bile u skladu s tržišnima. Sustav je uveden 2006. s ciljem maknuti vrijedne sirovine iz kante za miješani komunalni otpad i usmjeriti ga u druge tokove u kojima postaje vrijedna sirovina. Ne možemo reći da taj cilj dijelom nije ispunjen, no činjenica je također da je usput došlo do anomalija i zlouporaba sustava. To sad ovom reformom ispravljamo kako bismo vrijednim sirovinama upravljali u maniri dobrog gospodara.

Kad je iscrpljena mogućnost recikliranja, po hijerarhiji slijedi oporaba, najprije energetska. Nijedan sustav koji se želi smatrati cjelovitim nije cjelovit ako nema ovaj segment. Cilj je energetski oporabiti, a ne spaliti kako se često laički i populistički prezentira. U energanama se kositi gorivo iz otpada i nastaje do 80% toplinska energija. Dakle, da bi bile učinkovite i isplative, energane moraju imati mogućnost predati toplinu u toplinsku mrežu zato se energane rade u blizini naselja i toplinske mreže kao što je to u drugim europskim gradovima poput Beča.

I na kraju najmanje poželjan dio sustava, na dnu hijerarhije, je odlaganje. Nažalost mi u Hrvatskoj odlažemo 92% otpada, dok je europski prosjek 37%. Napredne zemlje poput Austrije, Danske i Njemačke odlažu tek 2-3%, a zvučan i populistički koncept, zero waste, zapravo je u stvarnim okolnostima nemoguće postići.

Od prošle godine, naši glavni ciljevi, koje smo zacrtali u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i koje smo preuzeli od Europske unije su: primarna selekcija, izgradnja sustava centara za gospodarenje otpadom, sanacija odlagališta i reforme sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpadom.

Do srpnja ove godine sve jedinice lokalne samouprave dužne su uvesti primarnu selekciju na kućnom pragu.

Kroz akciju Velika čistka probudili smo sve dionike u sustavu i ubrzavamo sve aktivnosti vezane uz usklađivanje i sanacije odlagališta jer do 2018. godine moramo uskladiti i sanirati odlagališta i sva neusklađena zatvoriti.
Danas recikliramo 8% a 2020. godine želimo reciklirati 50% otpada.

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom ima za cilj osigurati da otpad jedne industrije postane sirovina druge. Na taj način smanjujemo svoju ovisnost o prirodnim resursima i stvaramo uvjete za napredak. I na kraju zatvaramo krug – stvaramo i otvaramo nova radna mjesta, i brinemo o budućnosti osiguravajući našim građanima višu kvalitetu života.

Nova industrijska dinamika izrasta iz gospodarstva s niskom razinom emisije ugljika. Tvrtke koje se bave obradom otpada i recikliranjem, pročišćavanjem vode i opskrbom te obnovljivim energijama u Europi su se pokazale kao neke od najotpornijih s najbržim rastom u posljednjih nekoliko godina.

Imamo na raspolaganju resurse potrebne za rast, samo ih kroz cjeloviti sustav gospodarenja otpadom moramo usmjeriti u ispravne tokove u kojima oni postaju sirovina. Europska unija postavila je cilj stvaranja održivog europskog gospodarstva do 2050. I naš je cilj primijeniti pravila koja omogućuju ekonomski rast te istovremeno smanjuju potrošnju prirodnih resursa.

Glavni cilj Zakona o održivom gospodarenju otpadom je pridonijeti u svom segmentu promjeni politike zbrinjavanja otpadom, zaustaviti bacanje dragocjenih sekundarnih sirovina i pobrinuti se da se ponovno koriste, recikliraju i ponovno uvedu u gospodarstvo.

U svakom slučaju i kao društvo i kao pojedinci možemo si osigurati život koji ne ovisi o posuđenom vremenu i iscrpljenim resursima. Kao društvo moramo stvarati politike koje to omogućuju. Kao pojedinci možemo svaki dan, naizgled malim radnjama sudjelovati, možemo smanjivati otpad doniranjem ili prodajom proizvoda koje više ne trebamo ili ne želimo, možemo svjesno kupovati tako da se stvara manje otpada, možemo vraćati sirovine u sustav umjesto da ih bacimo u crnu kantu.

Kao društvo moramo se premjestiti u dinamično cirkularno gospodarstvo koje poštuje ograničenja prirode, na najbolji način iskorištava prirodne resurse, stvara radna mjesta i stvara uvjete za dugotrajno blagostanje i kvalitetu života. Važan korak na tom putu su politike sadržane u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom.